Don't offer me the light when I only know the darkness!!!

10.04.2005.

...~~~§~~~...

Evo sam napisala neku priču pa sam mislila da je stavim. (totalno je glupa jer sam ju brzinski pisala, ali u svakom slučaju stavit ću je kao post ;))

Bosa koračam kroz travu. Kapljice rose su milovale moja stopala. Prolazila sam kroz maglu. U svoj toj bjelini sam te tražila. Idem, ne znam, izgubljena sam!
A onda sam osjetila tvoju prisutnost. Osjetila sam tvoju bol, samo je još trebalo da te vidim. Tražila sam te pogledom i najzad sam te našla. Bio si kao kakav Anđeo tame, sav u crnom. Možda i jesi Anđeo tame, jer u sebi skrivaš veliku bol.
Primila sam te za ruku i preuzela svu bol na sebe. Tad si polako nestao, nestao negdje u beskraju...
Rosa se pretvorila u tvoje suze, a magla u bol. Ostala sam sama, praznina je u meni, ne mogu nigdje, jer sam zatvorena u životu koji si ostavio iza sebe. Stajala sam dugo, dugo pokušavajući priznati sebi da si otišao. Najzad sam otkrila tajnu u tvojim očima. Sad kad je sve uzaludno. Htjela sam te opet naći, a onda sam čula tvoj šapat: "Ne sklapaj oči."
Svjetlost mi je bljesnula u lice, morala sam staviti ruku na oči, a onda je sve nestalo i samo sam propala kroz maglu.
Nestala sam i godinama me nitko neće naći jer sam zalutala duša koja se hranila tuđim bolom, duša koja je nekad preuzimala patnju na sebe i živila od nje. Nitko me više neće naći jer sam sama osjetila svoju bol i tako sam se stopila s maglom beskraja. Od tada svatko mora živjeti sa svojom boli, jer me nema da bih pomogla drugima.
Nestala sam...


Eto to je mala pričica koja se mora dosta obraditi. Inače nemam smisao za pisanje radije crtam pa možete se i sami uvjeriti da mi je malo glupav stil pisanja. Hehe, čast izuzetcima ;)

začarana tvrđava
<< 04/2005 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
24252627282930

Bloggeri:


BROJAČ POSJETA
18457

Powered by Blogger.ba